Početak » Novosti » Mobilnost u poljskom gradu Volbrom, u školi Zespol Skol, u blizini Krakova

Mobilnost u poljskom gradu Volbrom, u školi Zespol Skol, u blizini Krakova

U periodu od 01.12. do 05.12.2025. sam bila u prilici da provedem jednu radnu nedelju u Zespol Skol u malom mestu Volbromu, koje se nalazi na oko 35 km od Krakova.

Moj zadatak je bio takozvani „jobshadowing“, ili, kako mi to kažemo, “praćenje na radnom mestu“.

Sletela sam u Krakov 01.12.2025. u ranim jutarnjim časovima, prevezla se do Wolbroma, čekirala se u hotelu i moj prvi radni dan je mogao da počne.

Dočekala me je koleginica Dominika Urbaniak, profesor engleskog jezika i upoznala me sa kolektivom, učenicima i školom.

Zespol Skol je srednja mešovita škola, koja ima oko 800 đaka i oko 40 nastavnika. Škola je mala, uredna, fenomenalno opremljena. Zašto srednja mešovita škola? Zato što  obuhvata trogodišnju stručnu školu za ugostitelje, automehaničare, frizere i kozmetičare, kao i četvorogodišnju gimnaziju koja obuhvata društveni i prirodni smer i petogodišnju višu IT školu.

Tokom prvog dana svog boravka u ovoj školi sam saznala ove informacije, upoznala većinu kolega i prisustvovala časovima iz engleskog jezika na kojima sam saznala da nastavnici na svakom času koriste pametnu tablu, da su umreženi sa đacima i da im škola svake godine kupuje aplikacije koje koriste u radu sa đacima.

Takođe, tog dana sam prisustvovala i času engleskog na kome su ugostili decu ometenu u razvoju i priredili im prigodan program. Na tom času su deca ometena u razvoju naučila neke reči na engleskom jeziku.

Drugog dana svog boravka u Zespol Skol u Volbromu sam opet mahom bila na časovima engleskog jezika,na kojima sam ja pretstavljala našu školu, grad i zemlju putem nekoliko prezentacija. Učenici su bili jako zainteresovani, pratili su prezentacije veoma pažljivo, postavljali pitanja i izrazili želju da posete našu školu, Kruševac, i naravno,Srbiju.

Tog dana sam upoznala i direktora škole, jednog opuštenog, šarmantnog rukovodioca, koji je bio u žurbi, ali mi je posvetio malo vremena za razgovor.Nakon toga sam obišla njihovu malu, ali udobnu, ušuškanu biblioteku.

Trećeg dana boravka u ovoj školi sam se već odomaćila,tako da sam zajedno sa đacima učestvovala na Božićnom sajmu rukotvorina, gde su đaci prodavali svoje rukotvorine i novac stavljali u zajedničku kasu, da bi ga prosledili u humanitarne svrhe.Takođe sam bila na času fizike, koji je skoro pa isti kao i časovi fizike u našoj školi, potom na času nemačkog, koji je bio jedan običan, klasičan čas kao i u našoj školi.

Četvrtog dana sam prisustvovala času karijernog vođenja, koji je bio veoma zanimljiv zato što je to jedan od retkih časova na kojima đaci uče kako da odaberu potencijalni fakultet ili posao, koje benefite pruža Europas i slično. Nakon toga sam, naravno, prisustvovala opet časovima engleskog, koji su zapravo isti kao i naši časovi engleskog, s time što se na njihovim časovima engleskog dosta koriste digitalne tehnologije.

Petog dana sam prisustvovala času na kome je profesor nemačkog jezika pozvao predstavnike neke poljske fabrike automobilskih delova i oni su održali prezentaciju o svojoj fabrici i predočili učenicima završne godine da se mogu zaposliti u toj fabrici nakon završene škole.

Tog dana su časovi bili skraćeni,zato što su se učenici okupili u fiskulturnoj sali i imali malu žurku sa ogromnom novogodišnjom jelkom, Deda Mrazom, muzikom, poklonima, kolačima.

Iako mala škola u malom mestu, Zespol Skol u Wolbromu je divno uređena i opremljena škola, čista, puna cveća, fotografija, postera, umetničkih dela, ekološki osvešćena. Profesori su srdačni, prijatni, vredni, vode računa o svojoj školi, uređuju kabinete, uče đake pravim vrednostima.

Škola radi samo pre podne,od 7.45. do 14.00. Čas traje 45 minuta. Nakon toga i đaci i zaposleni odlaze kućama.

S obzirom da sam imala i malo slobodnog vremena, obišla sam ceo Volbrom, mali, ali simpatičan grad, prelepi Krakov, logore smrti Aušvic i Aušvic Birkenau, kao i rudnik soli Velička u blizini Krakova.

Poljska je velika zemlja. Tek kada sam kročila na tlo Poljske shvatila sam koliko je velika teritorijalno, i koliko ima bogatu kulturu, istoriju, kulturno nasleđe i interesantne običaje.

Sanja Stanković, profesorka engleskog jezika i književnosti

Preuzmite

Arhiva vesti